Michelson-Morly- slika 1

Proračun razlike optičkih puteva svjetlosti između „paralelnog kretanja“ svjetlosti i interferometra i između „okomitog kretanja“ svjetlosti i interferometra:


fizičari su računali po formuli: te su tu razliku (nakon primjene „aproksimacija“) iskazali (pogrešnom, netačnom) veličinom: , a nakon zakretanja interferometra za 90° (zbog „promjene predznaka razlike optičkih puteva“) očekivali su da ta razlika treba imati dvostruku vrijednost (2Δ) . Umjesto da provjere "očekivani rezultat", fizičari se i dan-danas čude što im eksperiment nije potvrdio njihov pogrešan proračun (pogrešno utvrđen "očekivani rezultat").

Dužina kraka (između prizme P i ogledala O) u Majkelsonovom inteferometru ("nakon mnogobrojnih refleksija svjetlosti", upravo u ovome je promašaj eksperimentatora, u ovim "mnogobrojnim refleksijama") iznosila PO = l₀ = 11m, a korištena je monohromatska svjetlost talasne dužine λ₀ = 0,59·10^-6 m , to su (dijeleći (2Δ)/λ₀ ) očekivali približno 0,4 pruge. Naravno da eksperiment nije potvrdio pogrešno utvrđen "očekivani rezultat"!
„Uređaj je omogućavao da se vidi pomak reda veličine 0,01 – od pruge. Međutim, nikakav pomak na interferencionoj slici nije bio opažen. …Bilo je učinjeno nekoliko pokušaja da se objasni negativan rezultat Majkelsonovog eksperimenta, a da se pri tom ne odbaci hipoteza o svjetlosnom etru. Međutim, svi ovi pokušaji ostali su neosnovani. Iscrpno i neprotivrječno objašnjenje svih eksperimentalnih činjenica, a samim tim i rezultata Majkelsonovog eksperimenta, dao je 1905. godine Ajnštajn. U tu svrhu je Ajnštajn morao u potpunosti da promijeni do tada postojeće predstave o prostoru i vremenu“.

Prvo sam uočio da nakon prve refleksije uspostavljena razlika ct-2ct' ostaje nepromijenjena („dok je svijeta i vijeka“) tokom vremena, ma koliko refleksija ponavljali, te zaključio da PO u Majkelsonovom interferometru nije iznosilo 11 m.

Zatim sam uočio (po mom mišljenju „nedopustivo“) netačnu veličinu

Za izračunavanja tačnih (ne približnih) vrijednosti veličina (ct, vt, ct₁, v t₁, ct₂ , vt₂ , osim 2ct' i 2vt') u Majkelson-Morlijevom eksperimentu umjesto PO = 11m (već sam rekao da je i ova veličina sporna) koristio sam skoro pet puta veću dužinu PO = 49,9999995m. Kako su obje veličine ct i 2ct' direktno proporcionalne dužini PO to će i razlika ct – 2ct' biti skoro pet puta veća. Međutim, i za ovoliko povećanu razliku ta razlika je po veličini skoro identična talasnoj dužini korištene svjetlosti (λ₀ = 0,59·10^-6 m). U to se možete uvjeriti i iz upoređivanja ct – 2l₀ > ct – 2ct' , jer je 2ct' > 2l₀ . Sada (za PO = 49,9999995m) mogu se iskazati tačne brojne vrijednosti veličina (bez zaokruživanja) ct = 100m, i 2l₀ = 99,999999m,
i utvrditi tačna, bez zaokruživanja, razlika ct - 2l₀ = 1·10^-6 m. Kako je 2ct' geometrijska sredina za ct i 2l₀ to je i razlika ct – 2ct' < 1·10^-6 m . U Majkelsonovom interferometru (i kad prihvatimo da je, a nije, PO = 11m) još je skoro pet puta manja.
Pogrešan proračun, pogrešan eksperiment, pogrešan "očekivani rezultat", pogrešni zaključci Alberta Ajnštajna o prostoru i vremenu!